Kako nas vide…

…oni koji o Hrvatskoj nisu znali apsolutno ništa, a bili su primorani naučiti.

Uvijek je zanimljivo pisati o stranim državljanima koji dolaskom u Hrvatsku stvaraju dojmove o maloj, europskoj zemlji u koju su prije dolazili zbog fine ribe, osamljenih plaža i turističkih atrakcija, a sada se moraju prilagoditi kulturi u kojoj su razgovori duuugi, nogomet je imperativ, a ispijanje kave nešto što se samo po sebi podrazumijeva.
I ovaj blog otvaramo upravo tom temom-je li ono što je internacionalno poznato kao coffee, a kod nas kao kava, tek crna tekućina s manje ili više šećera, s toplim ili hladnim mlijekom, u staklenoj ili porculanskoj šalici? Ne, za Hrvate je ta crna tekućina sve to…i još mnogo više. Upravo to primjećuje i jedan američki državljanin s privremenim boravkom u Zagrebu. Zvat ćemo ga Tim.
I dok iščitavamo Timov blog u čudu smo jer je pogodio u srž jer nas je prozreo jer on kao Amerikanac dobiva pravo širiti usmenom predajom sve ono što Hrvati jesu-jer zna.

Pa kaže…
Hrvati obožavaju kavu. Prema istraživanju jednog portala prosječan Hrvat godišnje popije 5 kilograma kave te Hrvati ukupno provedu 2,25 milijuna sati ispijajući je. Tim nas vidi kao naciju koja ispijajući kavu donosi važne odluke-o vjenčanju, rastavi, poslu, svemu. Sve se radi, ma čak ne ni u omiljenom kafiću nego jednostavno-kafiću. A kafić, gle čuda, nosi naziv upravo po kavi. Morate u goste…manje drage ili najdraže. Pristojno je nešto i donijeti. Hrvati nemaju brige-nosi se kava-mljevena, ciglica ili bez kofeinska. Ni vrećica u kojoj se ona donosi nije bitna. Bitno je izvući taj paketić…odnekud. Pa će vam i večera na koju ste došli prijati….jer domaćica više nije ljuta.

Zanimljivo je kako Amerikanci (u ovom slučaju Tim) definiraju svrhu ispijanja kave u Americi i kod nas u Hrvatskoj. Kada Amerikanac primiče papirnatu! šalicu ustima jedino što mu tada prolazi glavom jest nešto kao Raditi više i duže uz pomoć sastojka koji te održava budnim dok je to kod Hrvata jedino i isključivo društveni događaj, izlazak, nešto što se upisuje u planer, zbog čega se naručuje frizeru, preskače ručak.

Hrvati se na kavi druže, razgovaraju, gestikuliraju, emotivni su. Tim primjećuje da su Amerikanci po tom pitanju puno manje zanimljivi-sjede i prtljaju po nekom od gadgeta.
Tim zaključuje da čin ispijanja kave u Hrvatskoj u mnogočemu razlikuje Hrvatsku od svih zemalja koje je do tada posjetio. Drago nam je što mu se u pamćenje urezala slika zagrebačke zime koja nužno podrazumijeva zamagljena stakla i izloge, a sve zbog šalica iz kojih se puši…toplo je i zbog ljudi kojisu u tom trenutku nujni, sjetni, usplahireni ili uzbuđeni. Kako god da bilo, tik uz njih stoji šalica mirisne kave. Sve će biti dobro, zaključuje Tim. Sve će se riješiti upravo na toj kavi.

Idemo na kavu?